U-oči

Padao je sneg te godine uoči Svetog Trifuna…

Noć je parala dah starih, posrnulih zgrada dok je nebo poprimalo čudnu nijansu narandžaste.. Svetlelo je kroz mrak koji je postajao gušči od belila nošenog dahom vetra.. Topila se svaka kroz vekovnu fasadu upijajući poslednji jecaj života donešenog s neba..

I nije mi bilo do Svitanja koje se bližilo, ni do Vode koju je svaka pora lica mi upijala.. A voleo sam ih više no što sam sebe.. kroz Tebe..

Teško je Izgubljenim u Vremenu, još teže onima koji svesni izgubljenosti negiraju istu.. Samoća nosi kroz doba iluzija koju gradimo na temeljima jave dok sujeta reže svojim oštricama nečovekoljublja.. Šta smo postali nadajući se ?!

I neću ispisati još jednu priču o zaljubljenom paru koga nema.. bar noćas ne.. Pustiću tišinu da govori o njima…

Padalo je inje po drveću dok se gusta magla svila nad gradom noćas, uoči Svetog Trifuna…