Ništa…setih se.. 🙂 No…
“Ne zaljubljuj se u mene.“, rekla je, dok joj je provlačio prste kroz pozlaćene uvojke. Gledao ju je očima deteta, želeći da produži trenutak nežnosti u beskonačnost. „Nisam ja zaljubljen u tebe, ja te volim.“, odgovorio je tiho i spustio joj usne na čelo. Žmureći, maštao je kako se drže za ruke i šetaju njegovim rodnim krajem, ili plutaju čamcem na površi Jadrana dok poslednji zraci sunca izmiču za gorom. Ona je nemo zurila u mrlju na zidu pitajući se otkud oni ovde i šta ona želi od svega. Znala je da joj prija, na neki čudan, neobjašnjiv način i da kad god je pokušala da ode, nešto ju je sprečilo. Kao da su neke nevidljive sile želele da ostane baš tu, kraj njega.
View original post 598 more words